Struktura tri pjesme iz zbirke „Dječje nebo“ autora Ismeta Bekrića

Univerzitet u Sarajevu

Pedagoški fakultet u Sarajevu

Odsjek za razrednu nastavu

Struktura tri pjesme iz zbirke „Dječje nebo“ autora Ismeta Bekrića

(Dijete, Moć djece, Malo moje)

-Seminarski rad-

Mentor:                                                                                                            Studentica:

Doc. dr. Edina    Murtić                                                                               Amina Bećirović

Mr. Mirzana Pašić – Kodrić 

Sarajevo, januar 2017. godine

Sadržaj

1.      Uvod......................................................................................3

2.      Lirska poezija.......................................................................5

2.1.            Lirska pjesma.....................................................5

2.1.1         Struktura lirske pjesme.....................................6

2.2.            Zbirka „Dječije nebo“........................................8

2.3.            Analiza strukture lirskih pjesama

Ismeta Bekrića....................................................9

3.      Zaključak........................................................................12

4.      Literatura........................................................................13

1.    UVOD

        U ovom radu predstavit ću šta je to lirska poezija i kakva je njena struktura, te metodički pristup lirskoj poeziji. Lirsku poeziju predstavit ću pomoću bosanskohercegovačkog pisca i pjesnika Ismeta Bekrića [1].

Ismet Bekrić, bosanskohercegovački autor iz Banja Luke potpuno je posvetio svoj književni opus dječjoj publici. Prilagođavajući svoje izražavanje shvaćanjima dječjeg uma, pjesnikove poruke ne gube na snazi i smislu, a njegova djela često čitaju i stariji, već izgrađeni čitatelji, diveći se univerzalnim porukama ljubavi, mira, prijateljstva i dobrote.

Pjesnik često govori u prvom licu i tada je tako uvjerljiv da nam je teško povjerovati da je autor odrasla osoba. On potpuno ulazi u dječju psihu, povlačeći i čitatelja sa sobom, kako bi svijet i pojave oko sebe ponovno promotrio onim dječjim, nevinim pogledom. Pjesnik se kloni kompliciranih izraza, prevelikih opisa i uporabe raznih stilskih figura kako bi osigurao da tema i poruka pjesme budu lako uočljive i primjenjive. Neizostavnom rimom naglašava ritam i raspoloženje pojedinih pjesama, čineći ih još veselijima jer u većini njegovih pjesama prevladava veselje.

Čak i ako obrađuje tamne strane i teške životne teme, poput rata i beznađa, pjesnik ne propušta istaknuti da nakon svake nevolje dolazi olakšanje, a nakon svake kiše sunce, pa svoje čitatelje od malih nogu odgaja u duhu optimizma i pozitivnog stava, koji su tako potrebni saveznici u životnim borbama.

Kada govori o prvim dječjim ljubavima, naglašava svu ljepotu dječje nevinosti i dobrote, zbunjenosti i čežnje za prihvaćanjem. Sklon personificiranju raznih prirodnih pojava, životinja i biljaka, vješto koristi i boje, tako neizostavan dio dječjeg svijeta. Tako upošljava sva osjetila čitatelja i potiče maštu slaganjem pjesničkih slika, tako vješto opisanih da se čine nadohvat ruke. Nije stoga ni čudo što je Bekrić kontinuirano jedan od najdražih autora najmlađe publike, koja ga je nagradila brojnim nagradama i priznanjima, a djeca, kao jedini pravi kritičari i danas rado čitaju njegova djela.

Druženje sa bh piscem Ismetom Bekrićem na Sarajevskom sajmu knjiga, 14.11.2016.godine

2.    Lirska poezija

         Lirika ili lirska poezija je zajednički naziv za pjesnička dijela u kojima se na emotivno topao i saosjećajan način neposredno izražava čovjekov doživljaj života i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu.
        Lirska poezija je najstarija pjesnička vrsta, nastala ” u isto vrijeme kada i čovjek” (Šeli)[2]. Kao zaseban književni rod konstruisala se u staroj Grčkoj, u jeku grčke epske tradicije. Počela je nastajati u 7. vijeku prije nove ere kao melos da bi kasnije dobila ime lirika po instrumentu liri uz koji se pjevala. I u kasnijem razvoju nju prati sinkretičnost — sadejstvo riječi, melodije, zvuka i plesa. U srednjem vijeku trubadrusku poeziju takođe prati instrumentalna muzika. Bliskost lirike i muzike ogleda se u samoj njenoj strukturi i organizaciji, u leksici, sintaksi i zvučanju.

2.1.           Lirska pjesma

        Lirski subjekt je okrenut sebi, svome svijetu, mislima i raspoloženjima, intimnom. Lirika je okrenuta i svijetu ali je taj svijet viđen i doživljen subjektivno. Lirska pjesma, kao i poezija i književnost uopšte, ne djeluje na čitaoca samo kazivanjem i opisivanjem već i sugestijom. Snaga lirike je u njenoj moći da plijeni pažnju, aktivira misao, uzbuđuje.
        Osjećanja i raspoloženja iskazuju se u lirskoj pjesmi neposredno: nema događaja ili likova kao posrednika. Osjećanja i raspoloženja iskazuje lirski subjekt koji je u samoj pjesmi — on je taj koji kazuje, doživljava, misli, raduje se, pati, strepi. Iskazuje se u prvom licu.  

        Pjesnik i lirski subjekt ne mogu se poistovećivati: poezija nije pjesnikova biografija (mada dosta govori o pjesniku), nego je kristalizacija pjesnikovog subjektivnog duhovnog iskustva, njegove samospoznaje i njegove svijesti o istinama svijeta i života.

        Sažetost, misaona zbijenost i kratka forma osobenost je lirskog pjevanja. Pjesma je puna smisla, iskustva i saznanja, sažima u sebi prošlost, sadašnjost i budućnost. „Na dnu najkraće lirske pjesme nalazi se čitava filozofija života“ , zapisao je Ipolit Ten. Uzore sažetosti dala je japanska haiku poezija.
 

2.2.            Struktura lirske pjesme

        Lirska pjesma se odlikuje specifičnom sadržinom, strukturom i kompozicijom.[3] Njena sadržina je čisto osjećanje, nosilac tog osjećanja je lirski subjekt, on se iskazuje u prvom licu. U lirskoj pjesmi nema radnje, nema likova koji bi bili nosioci radnje u razvoju, ili posrednici između svijeta pjesme i čitaoca: kazivanje u lirskoj pjesmi je neposredno, subjektivno, emotivno obojeno.[4] Spoljašnju kompoziciju lirske pjesme čine strofa, stih, polustih, akcenatska cjelina. Svaki od ovih elemenata ima određene karakteristike i specifična svojstva.

       Od raznovrsnosti i broja tih svojstava, zavisi ritam, zvučanje i značenje pjesme. Sva ova svojstva proučava versifikacija.[5]

        Unutrašnju kompoziciju lirske pesme karakteriše tročlana motivska struktura:[6]

I motiv — uvod, tema pjesme, obraćanje;
II motiv — razvijanje teme novim detaljima;
III motiv — emotivni i misaoni zaključak, poenta, poruka.

        Elementi u drugom motivu pjesme mogu imati različit položaj:[7]
• naporedni raspored: nizanje detalja i elementarnih slika, koji stoje naporedo jedan prema drugome;
• gradacijski raspored ide u dva smjera:
– uzlazni smjer: nizanje pojedinosti od slabijeg ka jačem, od apstraktnog ka konkretnom, od manjeg ka većem;
– silazni smjer: nizanje pojedinosti od jačeg ka slabijem, od konkretnog ka apstraktnom, od većeg ka manjem;
• kontrastni raspored koji ima nekoliko položaja:
– jedan detalj isključuje drugi (isključni položaj);
– jedna slika proizilazi iz druge (zaključni položaj);
– jedna slika kontrastira drugoj (suprotni položaj).

Slika br.1 Ismet Bekrić[8]

2.3. Zbirka „Dječije nebo“

Biti dijete - to nije jednostavno! Pitajte odrasle bi li se opet vratili u rano djetinjstvo i prošli sve što su prošli. Neki bi, ali najveći broj ne bi, nipošto. Jer biti dijete, znači biti zavisan, a biti odrastao - znači biti slobodan. Potpune slobode, doduše nema, ali sloboda odraslih je uvijek neuporedivo veća od dječije slobode.

Zato je ovaj izbor iz poezije Ismeta Bekrića nazvan Dječije nebo. Pod ovim, dječijim nebom, ima mjesta za sve: i za djecu i za odrasle, i za biljke i za životinje, i za školu i za slobodu, i za snove i za brige ... za sve što čini život, prije svega za ono što život uljepšava i olakšava. A dječije nebo je tu da sve to oplemeni i učini snošljivim, da bi život bio lakši i da bi bio što više radost a što manje muka.

"Nad nama - nebo dječije

taj topli dlan nad svijetom..."[9]

Prva pjesma u zbirci Dječije nebo nosi naslov Dijete, a dijete je ujedno i tema cijele pjesme te jedan od glavnih motiva svake strofe. Pjesma je refleksivno - pejzažna jer pjesnik promišlja o pravima koje svako dijete ima i vrijednostima koje život nosi sam po sebi. Usput pjesnik se divi krajoliku i prirodnim pojavama koje ga okružuju.

Slika br.2  Zbirka „Dječije nebo“[10] autora Ismeta Bekrića

2.4.          Analiza strukture lirskih pjesama Ismeta Bekrića

1.      Dijete

I travka, i krov za lastu,
i jablan što se njiše,
imaju pravo da rastu,
a dijete – ponajviše!

I mravi, i vrbe krive,
i zrnca, i kapi kiše,
imaju pravo da žive,
a dijete – ponajviše!

I pčela u cvijeću,
i olovka što piše,
imaju pravo na sreću,
a dijete – ponajviše!

I oblaci što plove,
i spužva koja briše,
imaju pravo na snove,
a dijete – ponajviše!

Analiza:

Prva pjesma u zbirci “Dječje nebo” nosi naslov “Dijete”, a dijete je ujedno i tema cijele pjesme te jedan od glavnih motiva svake strofe. Pjesma je refleksivno- pejzažna jer pjesnik promišlja o pravima koje svako dijete ima i vrijednostima koje život nosi sam po sebi. Usput pjesnik se divi krajoliku i prirodnim pojavama koje ga okružuju.

Lirskog karaktera i himničnog tona, pjesnik kroz svaku strofu nabraja prirodne pojave i njihovo pravo na postojanje, ali vrhunac donosi u posljednjem stihu, kada dijete postaje imperativom nad cijelom prirodom jer ono ima najveća prava na rast, život, sreću i snove. Rast, život, sreća i snovi upravo su i glavne teme svake pojedinačne strofe.

Pjesma se sastoji od četiri strofe od kojih se svaka ima četiri stiha – dva osmerca i dva šesterca. Stihovi se unakrsno rimuju u pravilnom ritmu, a svaka strofa završava riječju, ponajviše i usklikom, čime je naglašen pomalo himnični ton pjesme.

Koristeći se nabrajanjem motiva kao glavnim stilskim obilježjem pjesme (lasta, krov, jablan, mravi, olovka…), u pjesmi pronalazimo tek jednu metaforu (“oblaci koji plove”) i epitet (vrbe krive).

2.      Moć djece

Beton hladni, beton sivi,
može čudno da oživi
kad ga dječje ruke taknu,
kad mu prsti nešto šapnu
i na obrazu mu blijedom
nacrtaju sunce kredom.

Dan pun magle, dan pun leda,
može ljepše da izgleda
kad kroz zavjese ulica
proviruju dječja lica,
pa grad ispod toplih streha
svije gnijezda dječjeg smijeha.

Analiza:

Refleksivna lirska pjesma u kojoj pjesnik uočava moć djece koja su svojim načinom igre i djelovanjem sposobna uljepšati svaki tmurni dan i grad, unoseći svojim igrama šarenilo boja u sivilo urbane svakodnevice, a svojim smijehom i veselim dječjim licima toplinu i u najhladniji zimski dan.

Pjesma se sastoji od dvije strofe po šest stihova – osmeraca koji se rimuju. U ovoj pjesmi naglašena je uporaba metafore (“kad mu prsti nešto šapnu”; “pa grad ispod toplih streha svija gnijezda dječjeg smijeha”) i epiteta (dječjeg smijeha, beton hladni, beton sivi, dječje ruke).

3.      Malo moje

Već sam visok, kao tata,

brci mi se prvi roje,

al' mi mama ipak kaže:

Malo moje! Malo moje!

Imam brata starijega,

visine se njega boje,

al' i njemu mama kaže:

Malo moje! Malo moje!

Ponekada i ja čujem

tihe riječi nane svoje,

kada mojoj mami kaže:

Malo moje! Malo moje!

Analiza:

Pjesma govori o čuđenju pjesnika kada majka njemu i njegovom bratu tepa “malo moje” iako više nisu djeca. Kasnije čuje kako to isto tepa i njegova baka mami. Navodi čitatelja na pouku da svojim roditeljima zauvijek ostajemo ona mala djeca, o kojoj su se skrbili i brinuli, bez obzira koliko godina imali. Utješno je kada nas netko i kao odrasle smatra djecom lišenom odgovornosti. Iako je pjesnik isprva začuđen bakinim tepanjem njegovoj majci, on shvaća snagu i ljepotu ove spoznaje, o vječnoj i nepromjenjivoj roditeljskoj ljubavi.

Koristeći se samo s nekoliko epiteta. pjesnik je gotovo pripovjednim tonom u tri kratke strofe od četiri stiha prenio snažnu poruku ljubavi i nade, zbog čega je ova pjesma jedna od uočljivijih u opusu ovog pjesnika.

3.      Zaključak

        Struktura lirske pjesme je veoma složena,kao što smo vidjeli na samim primjerima pjesama pjesnika i dječijeg pisca Ismeta Bekrića. Kako bi analizirali pjesmu moramo proći kroz nekoliko faza ili koraka kako bi što bolje shvatili šta nam se to prenosi putem pjesme. Faze ili koraci pri analizi pjesme su sljedeće:

1.      Pjesma se prvo cjelokupna pročita

2.      Uvjetovanost sposobnostima čitaoca ( tj. Sve ono što nam je nepoznato da istražimo šta znači i koju poruku prenosi nama čitaocima)

3.      Izražena osjećajnost i izražena ćula-asocijacije

       Znači, svaka lirska pjesma treba da ima temu,kompoziciju,jezik i ritmičnu organizaciju. Ono što nam je veoma bitno da znamo u strukturi lirske pjesme je to da je najčešće napisana u kratkoj formi, da je naizgled veoma jednostavna ali da ima veoma složenu strukturu iz razloga jer sadrži dosta elemenata. Njena svrha jest da prenese ili ostavi dojam na čitaoca dok je čita. U lirskoj pjesmi anm ne govori pjesnik već lirski subjekt koji nam prenosi i ostavlja dojam na nas dok čitamo djelo.

4.    Literatura

Bibliografija:

1.      Solar, M., Teorija književnosti, Zagreb,2001

2.      Lešić, Z., Teorija književnosti, Sarajevo, 2005

3.      Bekrić, I., Dječije nebo,  Bosanska riječ, Sarajevo, 2004

4.      Jovanović M. Vojislav, Predgovor knjizi Srpske narodne pesme, Beograd, 1922.

5.       Pešić, R., Milošević-Đorđević N., Narodna književnost, Beograd, 1997.

Internet:

1.      Knjiga.ba

http://www.knjiga.ba/djecije-nebo-m0869.html

2.      Wikipedija

https://bs.wikipedia.org/wiki/Ismet_Bekri%C4%87

3.      Dječija knjiga

http://djecija-knjiga.ba/products/author/ismet-bekric

http://djecija-knjiga.ba/products/detail/djecije-nebo

---

 [1] Ismet Bekrić bosanskohercegovački je pjesnik, najpoznatiji i najplodniji kao pisac dječje poezije. Rođen je 1943. godine u Banjoj Luci. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju. Već se nakon srednje škole počeo baviti književnošću, novinarstvom, ali i prevođenjem. Sukladno tome, upisao je i diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon diplome radio je u izdavačkoj kući Glas, kao urednik. Uz to je član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.

Napisao je preko petnaest zbirki pjesama, igrokaza i slikovnica, sve namijenjeno djeci. Za svoj rad dobio je niz prestižnih književnih nagrada, među kojima su Nagrada Banjaluke 22. april, Nagrada za dječju knjigu godine u BiH, Nagrada Zmajevih dječjih igara i Prva nagrada za dječju radioigru.

Zbirke pjesama su mu "Jutro tate Mrguda", "Kape uvis", "Klupa kraj prozora", "Otac s kišobranom", "Radnička četvrt", "Četiri revera", "Ne žuri tata, ne žuri mama", "Kuća među zvijezdama", "Očeva kaput", "Cipele starijeg brata" i "Jesen u gradu".

Još su tu i zbirka igrokaza "Noć kad su neboderi šetali", slikovnica "Ide Tito, vodi partizane" i radioigra za djecu "Šetnja nebodera".

[2] Persi Biš Šeli (engl. Percy Bysshe Shelley; Horšam, 4. avgust 1792 — Tirensko more, 8. juli 1822) je bio engleski pesnik, jedan od najistaknutijih predstavnika romantizma, zajedno sa Džonom Kitsom i Džordžom Bajronom.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Percy_Bysshe_Shelley

[3] Usp. Solar M., Teorija književnosti, Zagreb, 2001

[4] Usp. Lešić Z., Teorija književnosti, Sarajevo, 2005

[5] Versifikacija (Prema tradicionalnom vjerovanju da je teorija stiha zapravo nauka o tome kako se prave stihovi, nauka o stihu naziva se versifikacija.)

[6] Usp. Pešić R., Milošević-Đorđević N., Narodna književnost, Beograd, 1997          

[7] Usp. Jovanović M. Vojislav, Predgovor knjizi Srpske narodne pesme,Beograd, 1922

[8] http://djecija-knjiga.ba/ba/products/author/ismet-bekric

[9] http://djecija-knjiga.ba/products/detail/djecije-nebo

[10] http://djecija-knjiga.ba/products/detail/djecije-nebo